O knjizi: 2002. / “...Demidov je rano postao počasni član Akademije znanosti, a 1831., "u želji da promiče uspjehe znanosti, književnost i industriju”, obvezao se za života i već četvrt stoljeća posthumno daruje pet tisuća rubalja kao nagradu književnicima, povjesničarima, ekonomistima, znanstvenicima ili putnicima koji su svojim djelima obogatili riznicu narodne mudrosti. Istodobno je postavio uvjet da se sami akademici ne usude sudjelovati u natjecanju za nagradu Demidov: "Poznajem ovu publiku... samog akademika!" Daj im na volju, pa će oni jedni drugima dijeliti moje nagrade, a naši Gogolji i Puškini neće dobiti ništa od njih.…»